Pravo nekretnina
Forma ugovora kod notara, pravo plodouživanja, porez na poklon, upis u katastar i najčešće greške pri poklanjanju nepokretnosti.
Ugovor o poklonu nepokretnosti je učestao ugovor u Republici Srbiji, iz razloga što se njime na relativno lak način mogu regulisati raznorazni međusobni imovinski odnosi roditelja i dece, supružnika, ili bilo kojih drugih učesnika ovog pravnog posla koji žele da regulišu svoje međusobne imovinske odnose.
U ovom tekstu ćete saznati šta predstavlja ugovor o poklonu nepokretnosti, na koji način i u kojoj formi se on zaključuje, koji je poreski tretman ovog ugovora i na koji se način upisuje pravo svojine nakon zaključenja ugovora o poklonu.
Ugovor o poklonu nepokretnosti je pravni posao kojim poklonodavac prenosi pravo svojine na nepokretnosti na poklonoprimca, bez naknade. Dakle, glavna razlika ovog ugovora i ugovora o kupoprodaji nepokretnosti jeste ta što se ugovorom o poklonu besplatno prenosi neka nepokretnost.
Ugovorne strane u ovom ugovoru su poklonodavac i poklonoprimac. Poklonodavac je lice koje je vlasnik nepokretnosti, a poklonoprimac je lice koje prima kao poklon celu ili deo predmetne nepokretnosti i saglasno je da na taj način postane vlasnik nepokretnosti.
Zakon koji reguliše materiju prometa nepokretnosti je Zakon o prometu nepokretnosti. On predviđa da je promet nepokretnosti prenos prava svojine na nepokretnosti pravnim poslom, uz naknadu ili bez naknade. Dakle, ugovor o poklonu nepokretnosti spada u ugovor o prometu nepokretnosti, a pomenuti zakon propisuje da se ugovor o prometu nepokretnosti zaključuje u obliku javnobeležnički potvrđene (solemnizovane) isprave.
Poštovanje forme ovog ugovora je od izuzetnog značaja, imajući u vidu da nepoštovanje propisane forme povlači ništavost pravnog posla.
Notar (javni beležnik) u ovom pravnom poslu predstavlja organ koji proverava da li već sačinjen ugovor o poklonu nepokretnosti ima sve potrebne elemente za overu, ali ga ne sačinjava sam javni beležnik. Sačinjavanje samog ugovora vrše stranke koje učestvuju u pravnom poslu, ali pošto je reč o veoma značajnom pravnom poslu, klijenti najčešće poveravaju sačinjavanje ovakvog ugovora advokatu za nekretnine. Advokat sačinjava ugovor i poučava obe ugovorne strane o tome šta je potrebno dostaviti notaru od dokumentacije radi uspešne overe ugovora.
Imajući u vidu da ugovorom o poklonu jedno lice prenosi svoje vlasničko pravo nad nepokretnošću, i time gubi sva prava koja proizlaze iz prava vlasništva nad nepokretnošću, postavlja se pitanje da li poklonodavac može da prenese pravo svojine nad nepokretnošću, ali da pritom zadrži za sebe određena prava nad nepokretnošću.
Može, i upravo to se može postići institutom plodouživanja. Dakle, u ugovor se može uneti odredba kojom poklonodavac zadržava pravo plodouživanja na nepokretnosti, što će mu omogućiti da nepokretnost koristi, živi u njoj, izdaje je ili je koristi na neki drugi način, kao da je sam vlasnik. Dakle, ovo je teret koji se konstatuje na nepokretnosti, gde poklonoprimac postaje vlasnik, ali plodouživalac i dalje ima pravo korišćenja nepokretnosti.
Ovaj teret ima veliki značaj u ovim pravnim poslovima, jer nekada ugovorna strana koja poklanja nepokretnost želi da nepokretnost prenese na drugo lice, ali da pritom i osigura sebe u tom postupku.
Zakon o porezima na imovinu propisuje da je poreski obveznik kod ugovora o poklonu nepokretnosti poklonoprimac, a da se za osnovicu uzima tržišna vrednost nepokretnosti. Stopa poreza zavisi od stepena srodstva poklonoprimca i poklonodavca i može biti 1,5% ili 2,5% od procenjene tržišne vrednosti nepokretnosti. Najbliži srodnici su oslobođeni plaćanja poreza u ovom pravnom poslu. Krug najbližih srodnika određuje se po naslednim redovima, na osnovu Zakona o nasleđivanju.
Imajući u vidu da se ugovor o poklonu nepokretnosti overava (solemnizuje) kod javnog beležnika, to znatno olakšava upis novog vlasnika – poklonoprimca – u katastar nepokretnosti, iz razloga što sam notar nakon overe ugovora šalje katastru ugovor, a katastar postupa po tom ugovoru i upisuje novog vlasnika.
Ugovor o poklonu nepokretnosti je vrlo koristan ugovor u pravnom prometu, jer se njime može raspolagati nepokretnom imovinom na jednostavan način, i time se mogu regulisati međusobna imovinska pitanja ugovornih strana. Ovaj ugovor je posebno koristan kada su ugovorne strane srodnici, zbog potencijalnog poreskog oslobođenja kod određenih srodnika. Sa druge strane, ugovor o poklonu je ipak ugovor kojim se prenosi vlasništvo na nepokretnosti, pa poklonodavci treba da donesu odluku pre zaključenja ugovora, da li žele da se zaštite i osiguraju na adekvatan način.
Mora. Ugovor o poklonu nepokretnosti zaključuje se u obliku javnobeležnički potvrđene (solemnizovane) isprave, a nepoštovanje propisane forme povlači ništavost ugovora.
Ugovor sastavljaju same ugovorne strane, a javni beležnik samo proverava da li ugovor ima sve potrebne elemente za overu. U praksi klijenti sastavljanje ugovora najčešće poveravaju advokatu za nekretnine.
Poreski obveznik je poklonoprimac. Osnovica je tržišna vrednost nepokretnosti, a stopa iznosi 1,5% ili 2,5%, u zavisnosti od stepena srodstva sa poklonodavcem.
Najbliži srodnici su oslobođeni plaćanja poreza na poklon. Krug najbližih srodnika određuje se po naslednim redovima, na osnovu Zakona o nasleđivanju.
Može, ako u ugovoru zadrži pravo plodouživanja. Tada poklonoprimac postaje vlasnik, ali poklonodavac i dalje može da koristi nepokretnost, živi u njoj ili je izdaje.
Jeste, ako nepokretnost predstavlja zajedničku imovinu supružnika. Ako je reč o posebnoj imovini poklonodavca, saglasnost drugog supružnika nije potrebna.
Pomažemo Vam da ugovor o poklonu bude sačinjen ispravno – od provere dokumentacije i poreskih obaveza do overe kod javnog beležnika i upisa u katastar.
Zakažite konsultaciju