Ostavinski postupak

Šta je ostavinski postupak?

Ostavinski postupak u Republici Srbiji je zakonom uređen pravni proces kojim se utvrđuju naslednici preminule osobe i raspodeljuje imovina ostavioca. Postupak se sprovodi pred nadležnim sudom ili putem javnog beležnika (notara) kao poverenika suda.

Kada se pokreće ostavinski postupak?

Ostavinski postupak se pokreće po službenoj dužnosti čim sud sazna da je neko lice umrlo ili da je proglašeno za umrlo. Međutim, ukoliko sud iz bilo kog razloga ne pokrene ostavinski postupak po službenoj dužnosti, to mogu učiniti i sami naslednici. Naslednici čine navedeno podnošenjem zahteva za pokretanje ostavinskog postupka.

Imate pitanje o nasledstvu? Pravnu pomoć možete dobiti!

Nasleđivanje i ostavinski postupak u Srbiji mogu biti komplikovani, posebno kada je reč o pravima naslednika, raspodeli imovine ili rokovima u postupku. Naš tim stručnih advokata za nasledno pravo može preuzeti ceo postupak i zaštititi vaša prava.

Kontaktirajte nas i proverite svoje pravo

Ko ima pravo na nasledstvo?

U Republici Srbiji, naslednici se dele na:

  • Zakonske naslednike (bračni partner, deca, unuci, roditelji, sve u skladu sa zakonskim naslednim redovima);
  • Testamentarne naslednike, ako je ostavilac sastavio punovažan testament.

 

Ako testament postoji, najpre se proverava punovažnost testamenta, a potom se odlučuje u skladu sa sadržinom testamenta. Ovo će biti učinjeno ukoliko se testamentom ne povređuju prava zakonskih naslednika (npr. pravo na nužni deo).

Ko su zakonski naslednici?

Zakon o nasleđivanju ostaviočeve naslednike deli u nasledne redove u zavisnosti od blizine srodstva sa ostaviocem. Zakon propisuje da se nasleđuje po naslednim redovima, i da naslednici iz bližeg naslednog reda isključuju iz nasleđivanja naslednike daljeg naslednog reda.

Prvi nasledni red:

Prvi nasledni red čine ostaviočevi potomci i njegov bračni drug. Ostaviočeva deca i bračni drug nasleđuju na jednake delove. Bitno je napomenuti da ako ostavilac nema potomstvo, bračni drug ne može biti naslednik iz prvog naslednog reda, već nasleđuje kao naslednik iz drugog naslednog reda.

Drugi nasledni red:

Drugi nasledni red čine ostaviočev bračni drug i ostaviočevi roditelji i njihovo potomstvo. Ostaviočev bračni drug nasleđuje polovinu zaostavštine, a drugu polovinu na jednake delove nasleđuju ostaviočevi roditelji. Ako ostaviočev bračni drug ne može ili neće da nasledi, zaostavštinu na jednake delove nasleđuju ostaviočevi roditelji.

U ovoj situaciji je bitno napomenuti da ako ostaviočev roditelj ne može ili neće da nasledi, njegov deo na jednake delove nasleđuju njegova deca (braća i sestre ostavioca), njegovi unuci i praunuci i njegovi dalji potomci.

Ukoliko u drugom naslednom redu nijedan od ostaviočevih roditelja ne može ili neće da nasledi, bračnom drugu ostavioca pripada celokupna zaostavština.

Ostali nasledni redovi:

Zakon o nasleđivanju takođe definiše i treči, četvrti, kao i ostale nasledne redove. Međutim, ovi nasledni redovi se u praksi dosta ređe pojavljuju od prvog i drugog naslednog reda, pa njima nećemo posvetiti toliko pažnje.

Koliko traje ostavinski postupak?

Svaki ostavinski postupak je postupak za sebe, potpuno individualan i različit od svakog drugog ostavinskog postupka. Samim tim, to znači da će neke ostavine biti vrlo jednostavni procesi koji će se završiti bez komplikacija i u kratkom roku. Sa druge strane, u ostavinskom postupku se mogu javiti i brojna sporna pitanja, poput kruga naslednika, validnosti testamenta, imovine koja spada u zaostavštinu i načina raspodele iste, i mnogih drugih.

Iz ovih spornih pitanja, mogu da se sukobe različiti interesi iz kojih dalje može da nastane i sudski postupak koji će znatno zakomplikovati i produžiti sam postupak nasleđivanja.

Dakle, jednostavan odgovor ne postoji. Dužina trajanja ostavinskog postupka može u znatnoj meri varirati u zavisnosti od brojnih različitih okolnosti.

Kako izgleda tok ostavinskog postupka?

  1. Sastavljanje smrtovnice – Sud poverava notaru sastavljanje smrtovnice. Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka dobijenih od srodnika umrlog, od lica sa kojima je umrli živeo, kao i od drugih lica koja mogu pružiti podatke koji se unose u smrtovnicu.
  2. Ročište za raspravljanje zaostavštine – Sud ili javni beležnik će naslednike pozvati na ročište, na kojima će biti upitani da li se nasleđa prihvataju ili se odriču. Ukoliko naslednik ne dođe na ročište, uzima se kao da je dao izjavu kojom se prihvata nasleđa.
  3. Rešenje o nasleđivanju – Kada se utvrdi krug ostaviočevih naslednika na osnovu njihovih izjava, donosi se rešenje o nasleđivanju koje sadrži sve podatke o samom ostaviocu, o imovini koja se nasleđuje i o naslednicima.
  4. Naknadno pronađena imovina – U praksi se dešavaju situacije da se donese rešenje o nasleđivanju kojim se raspoređuje zaostavština na naslednike, a da se kasnije pronađe imovina koja je pripadala ostaviocu a za koju se nije znalo u vreme donošenja rešenja. U tom slučaju se podnosi zahtev za donošenje dopunskog rešenja o nasleđivanju, na osnovu naknadno pronađene imovine. Postupak se u tom slučaju neće ponavljati, već će samo biti doneto dopunsko rešenje.

Ostavinski postupak je posebno značajan pravni postupak, kako zbog izrazito emotivnog elementa, tako i zbog važnih pitanja koja se njime rešavaju. Upravo zbog toga, pravilna priprema i pravna pomoć mogu ga učiniti bržim i jednostavnijim.

Ako imate pitanja, nedoumice ili sporove u vezi sa nasledstvom – obratite se advokatu za nasledno pravo koji ima iskustva u vođenju ostavinskih postupaka.